Euroobveznica (eurozona)

Euroobveznice ili obveznice stabilnosti predložene su da državne obveznice koje bi se zajednički izdale u eurima od strane država članica Europske unije koje su članice eurozone. Ideju je prvi put pokrenula Barrosova Europska komisija 2011. godine tijekom europske krize državnog duga. Euroobveznice bi bile dužničke investicije pri čemu investitor pozajmljuje određenu svotu novca, na određeno vrijeme, uz određenu kamatnu stopu, čitavom bloku eurozone, a onda bi se taj novac dalje prosljeđivao pojedinim vladama zemalja članica. Prijedlog je ponovno predstavljen 2020. godine kao potencijalni odgovor na utjecaje pandemije COVID-19 u Europi, popularno nazvanima "koronskim obveznicama, korona obveznicama, korona-obveznicama".

Euroobveznice su predložene kao način rješavanja Europske dužničke krize, jer bi prezadužene države mogle posuđivati nova sredstva pod boljim uvjetima, jer bi imale bolji kreditni rang - koji bi bio spoj kreditnih rangova svih zemalja članica Eurozone. To bi tim državama omogućilo pristup jeftinijim kreditima zahvaljujući snazi drugih ekonomija eurozone, što je kontroverzno jer može dovesti do problema muktašenja.^[1] Prijedlog su uglavnom favorizirale zadužene vlade država članica poput Portugala, Grčke i Irske, ali su naišle na snažno protivljenje, posebno Njemačke, najjače ekonomije eurozone. Ideja se na kraju nikada nije pretočila u djelo zbog njemačkog i nizozemskog protivljenja; kriza je konačno razriješena deklaracijom ECB-a iz 2012. godine da će poduzeti "sve što je potrebno" za stabilizaciju valute.

1. ↑ Eurobonds: il conto, la cuenta, l'addition, die Rechnung. The Economist. 0013-0613. Pristupljeno 20. rujna 2020.